Slikarski proces 5 - Slikanje
I konačno smo pred praznim platnom ili papirom i treba početi ostvarivati sve ono što smo prirpemili. Gdje u toj bjelini (ako niste pripremili platno kao crni gesso) započeti?
Evo samo nekih od mogućnosti koje slikari rade u prvoj fazi slikanja:
– skica olovkom kao referenca,
– skica bojom kao referenca,
– kompetni underpainting, najčešće monokromni,
– ocrtavanje mreže (grid), bilo kao 3×3 ili gušće,
– crteži koji ostaju vidljivi, dio konačne slike,
– bloking.
Ima još načina na koje slikari rade, recimo, neki koriste projektore kojima si projiciraju sliku na platno i po njoj skiciraju kako bi imali točnu perspektivu i proporcije.
Bloking
Bloking je tehnika koja olakšava slikanje. Dakle, prizor se podijeli na tonalne mase (i međuprostore koji su opet tonalne mase, pozitivni i negativni prostor), pa se formira oblik sa korespodentnom tonalnom vrijednosti (o tehnici ovisi idete li od svijetloga ka tamnom ili obratno), pa se takav nastali bloking onda tonalno korigira, dodaju se slomljene boje (nema crne sjene) i detalji te se ide ka postizanju harmonične cjeline slike. Ovaj je način možda najbolji za početnike, iako ga koriste i slikari majstori. Kod blokinga treba obratiti pozornost na sljedeće: kad ga završite, a to je obično u par minuta, savladajte želju da svoj rad bacite u vatru, izrešetate mitraljezom ili napadnete škarama. Bloking je faza u kojoj buduća slika počesto izgleda grozno, užasavajuće, depresivno, što je meni ovo trebalo. No, nakon blokinga dolazi sunce! Ljepota nastaje iz kaosa.
Bitno je imati pripremljenu shemu boja i korespondentnih vrijednosti. Ta shema boja može izvirati iz palete koju koristite. Svaki je slikar vremenom razvio svoju paletu, recimo poznati edukator Bob Ross imao je stalnu paletu 13 boja. U biti, može se koristiti i tzv. ograničena paleta (crna i bijela plus tri osnovne – plava, crvena i žuta).
Ovisno o tehnici koju koriste, boje imaju fiksna imena, posebno kod ulja. Pa bi tu jedna osnovna paleta bila: bjelokosno crna, titanium bijela, phthalo plava, alizarin grimizna i kadmijum žuta. Sa ograničenom paletom možete napraviti puno nijansi, ali ne i sve. Vidi: teorija boja.
Bloking i dovršena slika (master copy Low Water On Athabasca, James Elwood Reynolds) – Ne gledajte boje, bit je u tonalnoj vrijednosti svake mase (elementa). A slika je podijeljena na tih 9 masa koje treba bar koliko-toliko u tom prvom naporu dovesti u međuodnos, a onda unutar svake dalje razvijati oblik, sve do detalja. Rezultat je uspješna master copy koja odgovara tonalitetu originala, gdje se na svakom elementu lako može podešavati boju, njezinu zasićenost. Bitno je napomenuti da kod master copy slikanja mi ne kopiramo original doslovce, već slikajući proučavamo način na koji je originalni autor gradio svoje djelo, ulazimo u dio njegova slikarskog procesa i time – učimo.
Kad slikamo, koristimo svoje tehničke vještine da bismo ostvarili značajke svojega izraza. Svaka umjetnička slika je priča, ali ispričana jezikom likovne umjetnosti.
Tehničke vještine
Rad s kistom – Način na koji nanosite boju kistom određuje teksturu, pokret i raspoloženje. Labavi, ekspresivni potezi stvaraju energiju, dok kontrolirani, profinjeni potezi dodaju preciznost.
Rubovi – Upravljanje mekim i tvrdim rubovima ključno je za vođenje gledateljevog oka. Meki rubovi se glatko stapaju, stvarajući dubinu i atmosferu, dok tvrdi rubovi definiraju oblike i skreću pozornost na žarišne točke.
Teorija boja – Razumijevanje načina na koji boje međusobno djeluju pomaže u stvaranju sklada i kontrasta. Poznavanje toplih i hladnih boja, komplementarnih shema i varijacija vrijednosti je ključno.
Kompozicija – Snažan raspored elemenata daje ravnotežu i pokret. Pravilo trećina, vodeće linije i žarišne točke pomažu u usmjeravanju vizualnog pripovijedanja.
Svjetlo i sjena – Savladavanje učinaka svjetla dodaje realizam, dimenziju i raspoloženje. Promatranje izvora svjetlosti i kako oni utječu na oblike je ključno.
Izražajne značajke
Tekstura – Debljina, glazura i tehnike slojevitosti stvaraju različite taktilne kvalitete. Paletne špatule, suho kistanje i impasto mogu uvesti jedinstvene površine.
Gesta i pokret – Dinamična slika hvata pokret i ritam kroz labave poteze i fluidne prijelaze.
Raspoloženje i emocije – Izbor boja, kontrast i rad kistom doprinose emocionalnom utjecaju djela.
Pripovijedanje – Čak i apstraktna djela prenose narative ili izazivaju osjećaje vizualnim znakovima.
U biti, sama slikarska izvedba je jako individualna, ali se korištenjem svojega slikarskog procesa kvaliteta te izvedbe može izrazito pojačati. Slikanje je u biti rješavanje problema onako kako oni nailaze tijekom slikanja, a vjerujte mi da nailaze. Tu postoji jedan izraz “happy little accidents” koji se koristi kad naoko nesvjesno napravite neki potez koji vas oduševi i odleži na pravome mjestu. Jasno, ima manje sretnih događaja, kao što je “pravljenje blata” (previše umiksanih boja ili boje koje odu krivim smjerom, a obično su zemljani tonovi), razna curenja, pa sve do kardinalnih promašaja perspektive, tonaliteta, kompozicije, opći raspad sistema. No sve to može dovesti do zanimljivih otkrića.
Pri slikanju se uvijek valja sjetiti osnovne postavke: ne budite perfekcionist. To ubija umjetnost. To ubija vašu želju za slikanjem. Najbolje je slike ne predovršavati i glancati, nego sam sebi reći: “Vidiš, tu sam ovo promašio, ali na sljedećoj slici…”