Slikarski proces 3 – Kompozicija: struktura
Prva faza slikarskog procesa mogla bi ponijeti naziv kreiranje strukture, iako je to ujedno i dio procesa kompozicije (drugi je dio dizajn). U toj fazi moramo prvo izvana omeđiti ono što nas zanima (obrezivanje ili cropping), a potom unutar odabranog polja sagraditi strukturu i perspektivu.
Kako to najbolje predočiti?
Recimo da imate neku prikladnu fotografiju. Ona ima svoj format, dok vaše platno ima svoj. Vi to morate obrezati, prilagoditi. Vi ćete okvir fotografije doslovce prilagoditi veličinom veličini svojega platna.
No, tu pripazite: uz pomoć računala vi možete također i zumirati fotografiju. Zato već pri tom obrezivanju vodite računa o:
– visini horizonta. Obično je pravilo da horizont ne dijeli sliku na dva jednaka dijela, ili je ispod ili iznad,
– dobro je zapaziti centar interesa na slici, jer drugo pravilo govori da nije sretno rješenje centar interesa staviti u centar platna,
– u smislu perspektive, sagledajte te linije koje vode od oka promatrača u vašoj slici i nađite logiku, uvjerljivost vaše perspektive. Ako želite saznati više, pođite u tražilicu i potražite kako je perspektivu doživljavao Paul Cezanne, on je poznat upravo po eksperimentiranju sa perspektivom,
– u biti, većina će slika imati perspektivu iz jedne točke, rjeđe iz dvije ili čak tri,
– važno je zapaziti odakle vam dolazi izvor svjetla na vašoj slici, kako padaju sjene, koji su najtamniji dijelovi (mase) slike, a koji najsvjetliji. Odredite u mislima vaše najtamnije tamne tonove, kao i vaše najsvjetlije svijetle tonove,
– tu svakako mežete sebi generalno odrediti i ključ u kojem ćete slikati, a on može biti high key, visoku ključ, gdje prevladavaju svijetle tonalne vrijednosti, srednji ključ i niski, tamni ključ,
– još uopće nije riječ o bojama, to je dizajn, to stiže kasnije. Za sada apstrahirajte boje.
Od notanske studije (struktura) do koloriranog dizajna. Iz moje knjige skica. Za početnu inspiraciju uzeo sam fotografiju Minnewatera jer me privuklo raslinje koje skoro sakriva most. Sljedeći bi korak bio raditi sliku velikog formata na temelju ove kolorirane skice, a ne više gledanjem fotografije. No to je sljedeći korak koji opisujem u Slikarski proces 4 – Kompozicija: dizajn.
Tu imamo više načina kako u praksi pripremiti sliku.
1. Notanska studija
U malome formatu, koristeći samo crnu boju (bijela će biti papir) napravite notansku studiju. Notan je japanska tehnika kojom se fotografija doživljava samo u crno-bijelome tonalitetu (bez sivih). Takvom obradom fortografije u računalu možete vidjeti je li vaš prizor više crn ili više bijel, kakav je balans i razmještaj tih masa na platnu. To pomaže odrediti key, ali se rjeđe koristi.
2. Monokromna studija
U malome formatu, koristeći samo jednu boju + bijelu (smeđa je obično ta, ali se može raditi i običnom olovkom) razdijelite svoj prizor na mase vrijednosti, obično 4, i tako nacrtajte tonsku kompoziciju. Ovo nam služi da odredimo tonalne vrijednosti koje ćemo onda obojati bojama koje slijede te tonalne vrijednosti.
OVO JE SRCE VAŠEGA RADA! TU SE ODLUČUJE USPJEH KONAČNE SLIKE!
Ovo je ujedno i najteži dio slikarskog procesa: pripremiti tonalne vrijednosti kako biste kasnije bojama uvjerljivo stvarali svjetlo i sjenu. To je vaša struktura slike koja će povezati sve tonalne vrijednosne mase u harmoničnu cjelinu.
Bez ovoga dijela posla, vaše će slike izgledati dječje i naivno, bez strukture. No, tu budimo pravedni: naivna je umjetnost sasvim ravnopravan dio umjetnosti, no i naivni umjetnici slijede svoje procese stvaranja, samo su oni drugačiji od jednog ustaljenijeg i klasičnijeg procesa koje dajem ovdje. Primjerice, osobno Van Gogha smatram naivnim umjetnikom, ali je on do svoje vrste naive došao nakon mukotrpnih godina rada i jednog širokog studiranja mnoštva umjetničkih pravaca. Njegov sistem je totalno drugačiji. On nema ovdje opisan rad sa masama tonalnosti, kod njega sunce sja direktno u sjenu drveta (perspektiva), mase su visoko stilizirane – a ipak kad pogledate njegovo platno stane vam dah od ljepote. Jer, njegove se slike kreću!
No, da biste naučili kako kršiti pravila, prvo morate dobro naučiti pravila.
Ono što je jako bitno je sljedeće: vi ne morate slijediti fotografiju. Dodajte sjene gdje ih nema ili ih pojačajte, pojačajte neki dobar kontrast, ako vam slika izgleda jednolično, dajte širu lepezu kroz vaše 4 osnovne tonalne vrijednosti, igrajte se svjetlom i sjenom. Vi radite VAŠU strukturu, ne kopirate sliku, to odlično rade printeri. Dajte ono što VI vidite na slici, to je umjetnost. Dajte sebe. Ali, budite u tome uvjerljivi, a da biste bili uvjerljivi – tu je slikarski proces.
Dakle, sada imamo monokromnu, crno-bijelu predodžbu buduće slike. Svaki kultivirani slikar zna: tonalne vrijednosti nose sliku, obavljaju sav posao, a svu slavu na kraju poberu boje! Zato, krenimo u dizajn, drugi dio kompozicije.
Dvije slike Paula Cezannea sa pomalo neobičnom perspektivom. Posebno je to vidljivo sa njegovim kartašima koji imaju male glave u odnosu na povelike kapute i debele noge. Cezanne je sve tako šaleći se došao do osnovnih postavki kubizma. (Public domain, uzeto sa Wikipedije)