Slikati sam počeo u pandemiji. U biti je to bilo zamrljavanje bijelih prostora akrilnim bojama bez sistema, reda i poretka. I to je ustvari bilo točno onako kako treba početi. U biti, nema ispravnog načina kako treba početi slikati. Svaki je dobar.

U životu nisam koristio akrilike, a ni ulja. Tako da mi je trebalo jedno vrijeme da sasvim slobodno, neopterećeno upoznajem te medije, kako se ponašaju, koje su im karakteristike. Ne možeš napraviti omlet ako ne razbiješ jajca. Nisi slikić ako se ne zaprljaš.

No, u veljači 2024. sam sasvim slučajno naišao na zanimljiv Youtube kanal na kojem je kanadsko-američki slikar Ian Roberts govorio o kompoziciji. Čovjek je bio strpljiv učitelj, filmići su bili kratki, metrija zanimljiva. I tako sam otkrio kako je kompozicija ustvari cijeli taj slikarski proces u tri bitne faze, gdje je samo nanošenje boja samo zadnji korak. Postalo mi je jasno da slikar ne sjeda pred prazno platno te tek tada smišlja što bi rado naslikao.

Na ovom blogu ću pokušati sažeti slikarski proces, dati primjere dobrog pejsažnog slikarstva i ako nekom bude koristilo dobro, ako ne opet dobro. Jer, slikar primarno radi radi sebe, kao što ćete čitati u početnim premisama koje ću postaviti. Tako da proces detaljiziram primarno sebe radi.

Ovdje dajem par primjera kako sam i što slikao dok nisam ništa o tome učio.