Koji vaši stavovi mogu pomoći vašem pravilnom razvoju kao slikara?

Kako pristupiti tome svijetu u kojem ste novi?

Kako se postaviti u toj novoj situaciji koja nam je nepoznata, a može čak izazvati strahove, komplekse i kriva razmišljanja?

1. Prestanite gledati druge na natjecateljski način.

Među nama ljudima natjecanje je glavna igra kojoj se rado odazivamo. Malo je paradoksalno da su se na prvim Olimpijadama iza obnove igara 1896. ljudi natjecali i u poeziji, slikarstvu itd. Ako ima nešto što je podložno pojedinačnim emotivnim sudovima – to je umjetnost. Tako da je uspoređivati dvije slike i odlučivati koja je bolja sasvim iluzorno.

Vincent van Gogh kojeg rado spominjem za života nije prodao niti jednu sliku. Nije bilo kupca koji bi to smatrao lijepim i vrijednim. Poslije smo spoznali njegov genij i shvatili da je bio ispred svojeg vremena. I da nije bio luđak već umjetnik koji je cijeloga kratkoga života naporno učio i radio.

Natjecanju suprotstavite prijateljstvo, poštovanje i ljubav, destiliranu empatiju za svakoga tko stvara, a posebno za slikare. Nitko vam nije konkurencija osim vas samih. Budite sebični slikar koji slika primarno radi sebe, a druge koji rade to isto cijeni i potiče da i oni budu bolji.

Jer, ako se krenete natjecati, ma koliko vi usavršili svoja znanja i svoja djela, uvijek će biti netko bolji. I to vam može uništiti vaš umjetnički put.

2. O svom slikarstvu donosite konačni sud samo na temelju svojih iskustava, proučavanja i vrijednosti.

Da, saslušajte druge ljude što imaju reći o vašim djelima. Da, svakako im pokazujte što radite i ne budite tu stidljivi. Umjetničko je djelo komunikacija između nas ljudi.

No, ljudi će vam reći da vam je ova ili ona slika loša, da je bolje da se ostavite kista, kao i slične poticajne umotvore. Meni je najgore kad netko na nekoj mojoj slici upre prstom i pita: “A što ti je ovo?”

Prvi impersionisti su nailazili na zatvorena vrata, bili su žrtve poruge, govorili su im da su njihova djela nedovršene skice. Danas nema ljubitelja umjetnosti koji ne zastane pred prikazima života, pred ljepotom svijeta koji su stvorili impresionistički slikari.

Daj mi Moneta, Caillebotte-a, Pissarra, ja odma otvorim i oči i usta kod dječačić.

Zato ne uzimajte k srcu kritike koje nisu prilika za učenje, već sami sebi kažite kako vi imate svoj put.

3. Ako počinjete, shavtite da je normalno da ispočetka nećete ništa shvaćati. Ili vrlo malo.

Nemojte da vas to odvrati i okrene. I Picasso je jednoga dana otvorio svoju prvu tubu boje i blesavo je gledao pitajući se kako dalje.

4. Slikarstvo i slikarski proces puni su paradoksa.

Recimo, slijedite slikarski proces, dani prolaze i na kraju vi uspijevate naslikati nešto suvislo nakon 200 skica, 320 predložaka i značajne količine psovanja.

Paradoks je u tome da jedna od onih 200 skica za tu sliku je vrednija od same slike, konačnog rada. Crtač Antonio Stappaerts je rekao da kada evaluira novoga kolegu, u pravilu ide kroz njegove skice, a ne završni portfolio.

Da biste spremno dočekali ovaj paradoks, radite skice, tonalne vježbe, notane, što vam god dođe pod ruku. Nema masterpisa (remek-djela), ima samo naporan rad na svakom elementu.

5. Uživajte u procesu

U jednom intervjuu pejsažist Clyde Aspevig je rekao kako mu je bitniji sam proces od konačnog platna. Ja mu vjerujem. Znate zašto? Zato jer njegov proces uključuje okretanje gotovih platna prema zidu, držanje tako i po šest mjeseci. I onda ih tek ide evaluirati jesu li za prodaju ili na lomaču. Taj se tip ne šali.

Slikarski proces postoji iz više razloga. Isprva mu je funkcija da ga proučavate, da ga vježbate i da iz općih načela tog procesa razvijete svoj proces i time i svoj slikarski stil. Kad slikate u nekome svome stilu, i dalje ćete primjenjivati taj proces, usavršavati ga i on će vam pružiti sigurnost da će svako konačno platno biti uspjeh.

Samo nanošenje boja na platno počesto je oko 20-25% cijeloga rada na jednome djelu. Uživancija nije u samome slikanju, već u pripremi koja nam omogućuje da, kako to reče Ian Roberts, razgovarate sa svojom slikom. Ona će vam reći što ne valja, a vi ćete ju osluškivati i korigirati. Tako ćete zajedno rasti.

6. Slikarstvo je vještina u kojoj je jako teško varati

Poznavaocu umjetnosti svaka vaša slika reći će sve što treba o vašem slikarstvu. Vi se možete truditi davanjem jakih boja i kontrasta, smišljati atrakcije i diverzije na platnima, ali potezi kista i miksanje će sve otkriti.

Da, danas možete printat slikice koje radi AI, koristiti filtere u kompjuteru, ali sve se na kraju otkrije.

7. Postavljajte pred sebe izazovne, teške projekte i spoznavajte svoje slabosti

Slikari dođu do jednoga nivoa, tu se utavore, zadovoljni su i potom slikaju istu sliku do kraja života. Ponekad doslovce, kao Leonardo koji je slikao Mona Lizu 50 godina i ponegdje ostavio i više od 150 slojeva boje.

Nemojte biti perfekcionisti i nemojte se zatvoriti u neki sigurni prostor. Radite izazovne, teške projekte. Učite. Kroz to vidite koje su vam slabosti, pa poradite baš na njima. Napustite zonu komfora. Uđite u avanturu. Imitirajte, kopirajte, kradite, posuđujte, ali napredujte.

Postoje još mnoge stvari koje će vam doći na tome putu. Recimo konzistencija (da radite na svome slikarstvu uporno svakoga dana), pa limitiranje (da u određenom trenutku radite isključivo na onome u čemu osjećate da ste slabiji) i integritet (da gradite svoju umjetničku osobnost iz sebe samoga prihvaćajući i prepoznajući svoje zablude, pogreške i dileme te ih korigirate). No, o tome ubuduće.