Slikarski proces 2 - Ulazak
Mnogi iskusni slikari će vam reći da je sama priprema slike počesto zanimljivija od samog krajnjeg rezultata. To vam može zvučati neobično, čak i heretički. Pa zar ne slikamo da bismo nekoga zadivili svojim radom, prenijeli osjećaj, atmosferu, misao?
Slikarstvo je kao čin poprilično sebična stvar. Slikaru je važno da pri stvaranju on osjeća zadovoljstvo. Bez toga bi ovaj kreativni proces bio lišen sadržaja, a ni rezultat ne bi bio na visini. Prošla su vremena kad su ljudi mislili da umjetnici stvaraju iz patnje, tegobe.
U biti, prije nego što nabrojim radnje kojima se počinje jedna slika, posvetimo se pregledu šest pravila samog stvaranja, kako bismo se usmjerili na pravi put.
1. Postizanje univerzalnosti
Svaki slikar priželjkuje da njegovo djelo ima univerzalni karakter, da se sviđa ako ne svima onda velikom broju ljudi koji će doći s time u dodir. No, to se ne postiže tako da anketirate stanovništvo kakvu bi oni sliku voljeli.
To se postiže tako da vaš rad bude iskren i vaš, da slikate primarno za sebe i iz sebe. Da ugradite sebe. Onaj umjetnik koji želi zadovoljiti sve ljude neće zadovoljiti nikoga. A onaj slikar koji daje sebe ima šanse dodirnuti druge.
2. Stil se gradi
Danas možete vidjeti mnoštvo umjetnika koji smatraju da je imati svoj različit stil način kako da vas primjete u moru slikara. Pa traže taj različit stil da bi bili viđeni, zapaženi, individualni. Opet krivo.
Stil se ne traži u odnosu na druge slikare. Stil se gradi iz sebe i svoje interakcije sa slikarskim procesom. Recimo, ako vam se kao osobi ne sviđaju jake boje, ne slikajte jakim bojama samo da bi vas zamijetili. Budite svoji i gradite stil iz sebe. Jer, tko ste vi znate najbolje – vi. U suprotnom se može dogoditi da proizvodite nešto što se sviđa drugima, pa vam slikarstvo postaje tlaka.
Stil nije cilj, a individualnost izvire iz onoga što jeste.
3. Opsesija a ne inspiracija
Priča ide ovako: zamislite da ste sami na svijetu i da vaše slike nitko nikada neće vidjeti. A vi volite slikati. E, to što biste slikali u tim uvjetima, samo za sebe, to slikajte. Jer to vas motivira, postaje opsesija, a ne neka imaginarna inspiracija. Slikajte opsesivno!
4. Obranite se od perfekcionizma
Slikate jednu, dvije, pet ili deset slika i ni sa jednom niste zadovoljni? Pa onda ih mahnito “dovršavate”, dodajete detalje, stružete i prefarbavate? Postižete neko imaginarno savršenstvo?
Ja nikad niti jednu sliku nisam napravio a da sam s njom bio sasvim zadovoljan. To se zove “glad”. I onda se ta “glad” prenosi na sljedeću sliku, pa na sljedeću. To je proces usavršavanja. Iz te kvantitete nesavršenosti broj uspješnih slika će rasti, kilometraža vašeg kista će rasti, vaše znanje će rasti. I dok god imate tu “glad” vi ćete stalno slikati i stvarati nova djela. I učiti.
5. Strah od tuđeg mišljenja
Slikari su ponekad hermetični ljudi. Strah ih je pokazati završenu sliku za koju misle da nije dovoljno dobra, a pokazati skice, tonalne probe, crteže ili pripremna platna – nemoguće.
Nemojte biti takvi. Pokažite i ono što ne smatrate dobrim. Ne koriste vam tuđa mišljenja i pogledi samo radi verifikacije da ste na pravome putu. Koristite ih za vlastiti rast. Netko drugi će zapaziti nešto što je vama promaklo.
6. Živite kreativnost
“Slikam subotom od 8-12”. Ne funkcionira. Jednako kako se morate obraniti od “čekanja inspiracije”, morate se obraniti od “kreativnosti na akord” ili “kalendarizirane kreativnosti”.
Ako ste se uspješno identificirali s kreativnošću, onda ćete ju i živjeti. A ako ju ne živite, to nije vaš identitet.
Ova fotografija me privukla kontrastom boja i jednom harmonijom. Ovdje je već pripremljena – obrezana za kompoziciju, prilagođena za odabrani format slike.
Kako već rekoh, slikati možete
– sa fotografije,
– plein air (u prirodi) ili
– iz mašte.
Plein air, slikanje pejsaža u prirodi je posebno zanimljiva aktivnost kojom se za sada osobno ne bavim, pa vam ne mogu tu previše pomoći. Mogu samo reći da su to počeli raditi neki ljudi i prije impresionizma, a cijela je stvar ovisila o početku proizvodnje onih tubica s bojom. I potom sklopivih štafelaja. Uglavnom, ti ljudi imaju metodologiju gdje najčešće vani naprave manji format sa bojama, a potom u svome studiju rade veće platno. Tu se koriste i kartonski izresci kojima se kadrira sama slika, procjenjuju se vrijednosti i biraju sheme boja. Problem je što ako vani slikate više od sata, svjetlo će se mijenjati. Ili, ako nebom idu raštrkani oblaci. Za plein air treba imati strpljenja i predznanja.
Za slikanje iz mašte, pa to je super. Nabacite skicu i slikajte. Sa vremenom ćete skužiti da i u mašti morate osmisliti tonalne vrijednosti, kompoziciju, sheme boja, proći slikarski proces. I tu si možete napraviti skicu ili predložak u manjem formatu.
Sa fotografijom je situacija malo složenija. Treba pronaći fotografiju. Evo nekih savjeta:
– treba biti svjestan da su fotografske kompozicije drugačije od slikarskih. Tako se može desiti da vam neka super lijepa fotka iz turističkog kataloga neće funkcionirati (takvih se upravo ugibam).
– treba tražiti dizajn. Dakle, to je jedna kompozicija na kojoj možemo identificirati središte interesa na slici, zanimljive tonalne vrijednosti, igru vertikala i horizontala, igru svjetla i sjene sa kontrastima, zanimljive teksture itd.
– bez zanimljivog dizajna fotografiju ne vrijedi slikati,
– slikanje pejsaža ne zahtijeva neke epske poglede s vidikovca. Može to biti zavoj rijeke, igra svjetla na grmlju, grm ruža na uglu kuće, stara šupa, zalaz sunca nad nevažnim potokom.
– tragajte za harmonijom koja poniče iz kontrasta,
– pronađite fotografiju koja vam pokreće emocije, ono nešto, uz iskrenu procjenu koliko vas to privlači i što vas u tome privlači.
Iznad svih savjeta je onaj da nikako nemojte težiti napraviti kopiju fotografije. Kao prvo, to odlično rade printeri, a onda tu nema vas. Nema vaših osjećaja, nema vašeg umjetničkog doprinosa. Kako onda izbjeći to kopiranje? Kako pobjeći od fotografije? To je tema sljedećeg nastavka – kompozicija (struktura + dizajn).
Rezultat gornje fotografije je minijatura, ulje, 7 x 9 inča, razlikuje se od fotografije, ali je na njoj sažeto ono što se željelo reći.